Albanski jezik (ISO 639-3: sqi) makrojezik, od 1952. službeni jezik Albanije, koji se temelji na toskijskome. Pripada albanskoj neovisnoj skupini jezika i govori ga oko 7.400.000 ljudi, od čega 4.283.000 u Albaniji (1989.), 1.500.000 na Kosovu; 700,000 u Grčkoj (Nicholas, 2002.), 500.000 u Turskoj (1980.) i 500.000 u Makedoniji. Smatra se da svoje korijenje vuče iz staroilirskih jezika.
Nekoliko zanimljivosti o ovom jeziku
Albanska abeceda ima 36 slova: a, b, c, ç, d, dh, e, ë, f, g, gj, h, i, j, k, l, ll, m, n, nj, o, p, q, r, rr, s, sh, t, th, u, v, x, xh, y, z, zh.
Albanska abeceda čita se otprilike slično kao i hrvatska, uz par iznimaka:
-y se čita kao njemačko ü ili francusko u
-x se čita kao talijansko z u zero, azzuro
-xh se čita kao dž
-gj se čita kao đ
-ç se čita kao č
-q se čita kao ć
-ë se čita kao francusko e ili tursko ı (tzv. poluglasnik)
-sh se čita kao š
-zh se čita kao ž
-dh se čita kao englesko th
-l se čita kao lj
-ll se čita kao l
Albanski jezici dijele su u dvije glavne skupine: toskijska i gegijska. Rijeka Shkumbin je linija podjele. Sjeverno od rijeke Shkumbin govori se gegijski, a južno toskijski. Sve do dolaska komunista na vlast standardni jezik bio je temeljen na gegijskome, a poslije od 1952. na toskijskom.
Gegijski se govori u sjevernoj Albaniji, Makedoniji, Kosovu i dijelovima Crne Gore. Godine 1968. kosovski, makedonski i crnogorski Albanci su odlučili isključivo rabiti toskijski kao školski i književni jezik.